Društveno poduzetništvo je relativno nov način poslovanja koji predstavlja kombinaciju poduzetničke prakse klasičnih poduzeća i vrijednosti ili misiju usko povezanu s radom za opće dobro, očuvanje okoliša i društvene odgovornosti. S ciljem povećanja društvene kohezije inovativnim, kreativnim i socijalno osviještenim načinom poslovanja, društvena poduzeća okreću paradigmu klasičnih poduzeća gdje na prvo mjesto stavljaju navedene ciljeve.
Način na koji društvena poduzeća upravljaju organizacijom, postavljaju ciljeve i donose odluke, uveliko se razlikuje od klasičnih poduzeća.
Način na koji društvena poduzeća upravljaju organizacijom, postavljaju ciljeve i donose odluke, uveliko se razlikuje od klasičnih poduzeća.
DRUŠTVENA PODUZEĆA
|
KLASIČNA PODUZEĆA
|
Cilj društvenih i klasičnih poduzeća svako je ostvarivanje dobiti kako bi i jedni i drugi mogli nastaviti poslovanje, razvijati i podmirivati obaveze prema državi, zaposlenicima, dobavljačima i ostalima. Nadalje, u cilju ostvarivanja dobiti, društvena poduzeća uključuju ostvarivanje i društvenih ciljeva dok klasična poduzeća uglavnom zanemaruju tu komponentu, odnosno ona nije prioritet.
OBLICI DRUŠTVENIH PODUZEĆA
„Prema objašnjenju Europskog gospodarskog i socijalnog odbora, da bi se poduzetnik okarakterizirao kao društveni, nužne su društveno-poduzetničke aktivnosti tijekom cjelokupnog životno ciklusa subjekta.“
Europska komisija nudi sljedeće poimanje društvenih poduzeća:
U skladu s navedenim kriterijima, društveni poduzetnik bit će svaka pravna ili fizička osoba koja će kontinuirano obavljati registriranu gospodarsku djelatnost i svojim trogodišnjim strateškim/poslovnim planom, godišnjim programom rada ili, ako bude poslovao dulje od tri godine, dotadašnjim rezultatima moći će dokazati da djeluje u skladu s kriterijima za prepoznavanje društvenih poduzetnika.
Dakle prema Strategiji društveno poduzeće može biti pravna ili fizička osoba; to uključuje društva s ograničenom odgovornošću, udruge, zadruge i pojedince.
Europska komisija nudi sljedeće poimanje društvenih poduzeća:
- društveni poduzetnik se određuje kao nositelj poduzetničke aktivnosti kojem je primarni cilj društveni utjecaj, a ne generiranje dobiti za vlasnike ili dioničare
- društveni poduzetnik djeluje na način da pruža robu ili usluge na tržištu na poduzetnički i inovativan način te koristi ostvarenu dobit primarno za ispunjavanje društvenih ciljeva
- način upravljanja poduzetničkim subjektom je otvorenog tipa te uključuje zaposlenike, korisnike i ostale dionike na koje utječe gospodarska aktivnost poduzetnika.
U skladu s navedenim kriterijima, društveni poduzetnik bit će svaka pravna ili fizička osoba koja će kontinuirano obavljati registriranu gospodarsku djelatnost i svojim trogodišnjim strateškim/poslovnim planom, godišnjim programom rada ili, ako bude poslovao dulje od tri godine, dotadašnjim rezultatima moći će dokazati da djeluje u skladu s kriterijima za prepoznavanje društvenih poduzetnika.
Dakle prema Strategiji društveno poduzeće može biti pravna ili fizička osoba; to uključuje društva s ograničenom odgovornošću, udruge, zadruge i pojedince.
KRITERIJI ZA PREPOZNAVANJE DRUŠTVENIH PODUZEĆA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Prema Strategiji razvoja društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2015. do 2020. godine definirali su sljedeći kriterij prepoznavanja društvenih poduzeća:
Prema istoj Strategiji organizacija koja ispunjava navede kriterije iste dokazuje aktima osnivanja i poslovanja prilikom podnošenja zahtjeva za upis u Evidenciju društvenih poduzetnika.
Strategijom je definira uspostava Evidencije društvenih poduzetnika kako bi isti ostvarili prava prilikom prijave na poticaje i posebne natječaje.
Međutim, strategije nisu zakoni i nedostatak zakonodavnog okvira sputava daljnji rast i razvoj društvenih poduzeća u Hrvatskoj. Prema istraživanju, veći dio ispitanih organizacija posluju kao udruge ili društva s ograničenom odgovornošću.
- društveni poduzetnik ostvaruje ravnotežu društvenih, okolišnih i ekonomskih ciljeva poslovanja
- društveni poduzetnik obavlja djelatnost proizvodnje i prometa roba, pružanja usluga ili obavlja umjetničku djelatnost kojom se ostvaruje prihod na tržištu te koja ima povoljan utjecaj na okoliš, doprinosi unapređuju razvoja lokalne zajednice i društva u cjelini
- društveni poduzetnik stvara novu vrijednost i osigurava financijsku održivost na način da u trogodišnjem razdoblju poslovanja najmanje 25% godišnjeg prihoda planira ostvariti ili ostvaruje obavljanjem svoje poduzetničke djelatnosti
- društveni poduzetnik najmanje 75% godišnje dobiti, odnosno višak prihoda ostvaren obavljanjem svoje djelatnosti ulaže u ostvarivanje i razvoj ciljeva poslovanja, odnosno djelovanja
- društvenog poduzetnika odlikuje dobrovoljno i otvoreno članstvo te autonomija poslovanja, odnosno djelovanja
- Republika Hrvatska, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili tijelo javne vlasti ne može biti isključivi osnivač društvenog poduzetnika
- društveno poduzetnika odlikuju demokratski način odlučivanja (uključenost dionika u transparentno i odgovorno upravljanje), odnosno odlučivanje nije isključivo vezano uz vlasničke udjele ili članske uloge već obuhvaća ključne dionike: radnike, članove, korisnike ili potrošače te suradniče organizacije
- društveni poduzetnik prati i vrednuje svoje društvene, ekonomske i okolišne učinke i utjecaj te rezultate vrednovanja koristi u planiranju svog daljnjeg poslovanja i vodi računa o njihovom poboljšanju
- društveni poduzetnik u slučaju kad prestaje obavljati djelatnost, svojim općim aktima ima definiranu obvezu svoju preostalu imovinu, nakon pokrića obveza prema vjerovnicima i pokrića gubitka iz prethodnog razdoblja, prenijeti u vlasništvo drugog društvenog poduzetnika s istim ili sličnim ciljevima poslovanja, ili u vlasništvo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koja će upotrijebiti za razvoj društvenog poduzetništva.
Prema istoj Strategiji organizacija koja ispunjava navede kriterije iste dokazuje aktima osnivanja i poslovanja prilikom podnošenja zahtjeva za upis u Evidenciju društvenih poduzetnika.
Strategijom je definira uspostava Evidencije društvenih poduzetnika kako bi isti ostvarili prava prilikom prijave na poticaje i posebne natječaje.
Međutim, strategije nisu zakoni i nedostatak zakonodavnog okvira sputava daljnji rast i razvoj društvenih poduzeća u Hrvatskoj. Prema istraživanju, veći dio ispitanih organizacija posluju kao udruge ili društva s ograničenom odgovornošću.
HRVATSKI KONTEKST DRUŠTVENOG PODUZETNIŠTVA
Društveno poduzetništvo može značajno doprinijeti i drugim ciljevima Strategije, kako onim širim društvenim (razvoj kulture, obrazovanja, zdravstva) tako i okolišnim. Pri provedbi svih mjera i aktivnosti vodit će se računa o promicanju jednakih mogućnosti i socijalne uključenosti, osobito ranjivih i marginaliziranih skupina, uključujući promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca te zabrani diskriminacije po bilo kojoj osnovi.
Osim Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva (2012. – 2016.) u kojoj je predviđena mjera za osnaživanje uloga organizacija civilnog društva za socijalne inovacije i društveno poduzetništvo, Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj (2014. do 2020.) navodi poticanje društvenog poduzetništva kao stratešku aktivnost u području zapošljavanja. Društveno poduzetništvo može značajno doprinijeti i drugim ciljevima Strategije, kako onim širim društvenim (razvoj kulture, obrazovanja, zdravstva) tako i okolišnim. Pri provedbi svih mjera i aktivnosti vodit će se računa o promicanju jednakih mogućnosti i socijalne uključenosti, osobito ranjivih i marginaliziranih skupina, uključujući promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca te zabrani diskriminacije po bilo kojoj osnovi.
Osim Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva (2012. – 2016.) u kojoj je predviđena mjera za osnaživanje uloga organizacija civilnog društva za socijalne inovacije i društveno poduzetništvo, Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj (2014. do 2020.) navodi poticanje društvenog poduzetništva kao stratešku aktivnost u području zapošljavanja.
No hrvatsko zakonodavstvo općenito gledajući ne prepoznaje društveno poduzetništvo kao specifičan pojam. Ipak, zakonski okvir ne sprječava razvoj i poslovanje društvenih poduzetnika. Zakoni koji imaju posebnu važnost za sektor su Zakon o zadrugama (NN 34/11, 125/13, 76/14), Zakon o udrugama (NN 74/14), Zakon o zakladama i fundacijama (NN 36/95, 64/01), Zakon o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08), Zakon o trgovačkim društvima (NN 152/11, 111/12), Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 143/02, 33/05, 157/13), Zakon o javnoj nabavi (NN 90/11, 83/13, 143/13), Zakon o poticaju razvoja malog gospodarstva (NN 29/02, 63/07, 53/12, 56/13) i Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 33/13, 148/13, 92/14).
Kad govorimo o društvenom poduzetništvu u praksi temeljem provedenog istraživanja na sveukupno osam organizacija s područja Republike Hrvatske možemo uvidjeti prednosti i nedostatke:
No hrvatsko zakonodavstvo općenito gledajući ne prepoznaje društveno poduzetništvo kao specifičan pojam. Ipak, zakonski okvir ne sprječava razvoj i poslovanje društvenih poduzetnika. Zakoni koji imaju posebnu važnost za sektor su Zakon o zadrugama (NN 34/11, 125/13, 76/14), Zakon o udrugama (NN 74/14), Zakon o zakladama i fundacijama (NN 36/95, 64/01), Zakon o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08), Zakon o trgovačkim društvima (NN 152/11, 111/12), Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 143/02, 33/05, 157/13), Zakon o javnoj nabavi (NN 90/11, 83/13, 143/13), Zakon o poticaju razvoja malog gospodarstva (NN 29/02, 63/07, 53/12, 56/13) i Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 33/13, 148/13, 92/14).
Kad govorimo o društvenom poduzetništvu u praksi temeljem provedenog istraživanja na sveukupno osam organizacija s područja Republike Hrvatske možemo uvidjeti prednosti i nedostatke:
Osim Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva (2012. – 2016.) u kojoj je predviđena mjera za osnaživanje uloga organizacija civilnog društva za socijalne inovacije i društveno poduzetništvo, Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj (2014. do 2020.) navodi poticanje društvenog poduzetništva kao stratešku aktivnost u području zapošljavanja. Društveno poduzetništvo može značajno doprinijeti i drugim ciljevima Strategije, kako onim širim društvenim (razvoj kulture, obrazovanja, zdravstva) tako i okolišnim. Pri provedbi svih mjera i aktivnosti vodit će se računa o promicanju jednakih mogućnosti i socijalne uključenosti, osobito ranjivih i marginaliziranih skupina, uključujući promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca te zabrani diskriminacije po bilo kojoj osnovi.
Osim Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva (2012. – 2016.) u kojoj je predviđena mjera za osnaživanje uloga organizacija civilnog društva za socijalne inovacije i društveno poduzetništvo, Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj (2014. do 2020.) navodi poticanje društvenog poduzetništva kao stratešku aktivnost u području zapošljavanja.
No hrvatsko zakonodavstvo općenito gledajući ne prepoznaje društveno poduzetništvo kao specifičan pojam. Ipak, zakonski okvir ne sprječava razvoj i poslovanje društvenih poduzetnika. Zakoni koji imaju posebnu važnost za sektor su Zakon o zadrugama (NN 34/11, 125/13, 76/14), Zakon o udrugama (NN 74/14), Zakon o zakladama i fundacijama (NN 36/95, 64/01), Zakon o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08), Zakon o trgovačkim društvima (NN 152/11, 111/12), Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 143/02, 33/05, 157/13), Zakon o javnoj nabavi (NN 90/11, 83/13, 143/13), Zakon o poticaju razvoja malog gospodarstva (NN 29/02, 63/07, 53/12, 56/13) i Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 33/13, 148/13, 92/14).
Kad govorimo o društvenom poduzetništvu u praksi temeljem provedenog istraživanja na sveukupno osam organizacija s područja Republike Hrvatske možemo uvidjeti prednosti i nedostatke:
No hrvatsko zakonodavstvo općenito gledajući ne prepoznaje društveno poduzetništvo kao specifičan pojam. Ipak, zakonski okvir ne sprječava razvoj i poslovanje društvenih poduzetnika. Zakoni koji imaju posebnu važnost za sektor su Zakon o zadrugama (NN 34/11, 125/13, 76/14), Zakon o udrugama (NN 74/14), Zakon o zakladama i fundacijama (NN 36/95, 64/01), Zakon o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08), Zakon o trgovačkim društvima (NN 152/11, 111/12), Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 143/02, 33/05, 157/13), Zakon o javnoj nabavi (NN 90/11, 83/13, 143/13), Zakon o poticaju razvoja malog gospodarstva (NN 29/02, 63/07, 53/12, 56/13) i Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 33/13, 148/13, 92/14).
Kad govorimo o društvenom poduzetništvu u praksi temeljem provedenog istraživanja na sveukupno osam organizacija s područja Republike Hrvatske možemo uvidjeti prednosti i nedostatke:
PREDNOSTI
|
NEDOSTACI
|