Društveno poduzetništvo je relativno nov način poslovanja koji predstavlja kombinaciju poduzetničke prakse klasičnih poduzeća i vrijednosti ili misiju usko povezanu s radom za opće dobro, očuvanje okoliša i društvene odgovornosti. S ciljem povećanja društvene kohezije inovativnim, kreativnim i socijalno osviještenim načinom poslovanja, društvena poduzeća okreću paradigmu klasičnih poduzeća gdje na prvo mjesto stavljaju navedene ciljeve.
Način na koji društvena poduzeća upravljaju organizacijom, postavljaju ciljeve i donose odluke, uveliko se razlikuje od klasičnih poduzeća.

      DRUŠTVENA PODUZEĆA

• cilj im je usavršiti, ohrabriti, poticati i motivirati zaposlenike razvojem njihovih kompetencija i pružanjem prilika za osobni i profesionalni razvoj
• zaposlenici donose odluke poslovanja, definiraju ciljeve, misije i vizije poduzeća
• ciljevi i strateški planovi donose se u kontekstu razvoja zajednice, osnaživanju zaposlenika i održivom razvoju
•  u kontekstu ljudskih resursa društvena poduzeća imaju za cilj osnažiti i lokalnu zajednicu
•  s financijske strane, društvena poduzeća provode unutarnje i vanjske revizije i izvještaje o dobiti te mjere i društveni utjecaj
• vode se ekonomskim i društvenim ciljevima      ​

     KLASIČNA PODUZEĆA

• imaju slični cilj, međutim usavršavanja i napredovanje zaposlenika nije uvijek na prvom mjestu
• zaposlenici uglavnom isključivo izvršavaju zadatke rukovoditelja ili drugih nadređenih
• definiraju svoje ciljeve prema hijerarhijskoj strukturi, direktor donosi odluke temeljene na profitabilnosti ili neprofitabilnosti ideje ili proizvoda ne obraćajući previše pažnje kako i koliko takve odluke mogu utjecati na zaposlenike te organizacije ili na lokalnu zajednicu u kojoj ista posluje
• klasična poduzeća također provode financijske izvještaje, revizije i istraživanja ta istraživanja ne uključuju ispitivanje društvenog utjecaja u direktnom smislu
• vode se komercijalnim ciljevima i ostvarivanjem dobiti​

Cilj društvenih i klasičnih poduzeća svako je ostvarivanje dobiti kako bi i jedni i drugi mogli nastaviti poslovanje, razvijati i podmirivati obaveze prema državi, zaposlenicima, dobavljačima i ostalima. Nadalje,   u cilju ostvarivanja dobiti, društvena poduzeća uključuju ostvarivanje i društvenih ciljeva dok  klasična poduzeća uglavnom zanemaruju tu komponentu, odnosno ona nije prioritet. ​

OBLICI DRUŠTVENIH PODUZEĆA

​„Prema objašnjenju Europskog gospodarskog i socijalnog odbora, da bi se poduzetnik okarakterizirao kao društveni, nužne su društveno-poduzetničke aktivnosti tijekom cjelokupnog životno ciklusa subjekta.“
Europska komisija nudi sljedeće poimanje društvenih poduzeća:

1. društveni poduzetnik se određuje kao nositelj poduzetničke aktivnosti kojem je primarni cilj društveni utjecaj, a ne generiranje dobiti za vlasnike ili dioničare
2. društveni poduzetnik djeluje na način da pruža robu ili usluge na tržištu na poduzetnički i inovativan način te koristi ostvarenu dobit primarno za ispunjavanje društvenih ciljeva
3. način upravljanja poduzetničkim subjektom je otvorenog tipa te uključuje zaposlenike, korisnike i ostale dionike na koje utječe gospodarska aktivnost poduzetnika.

​U skladu s navedenim kriterijima, društveni poduzetnik bit će svaka pravna ili fizička osoba koja će kontinuirano obavljati registriranu gospodarsku djelatnost i svojim trogodišnjim strateškim/poslovnim planom, godišnjim programom rada ili, ako bude poslovao dulje od tri godine, dotadašnjim rezultatima moći će dokazati da djeluje u skladu s kriterijima za prepoznavanje društvenih poduzetnika.
Dakle prema Strategiji društveno poduzeće može biti pravna ili fizička osoba; to uključuje društva s ograničenom odgovornošću, udruge, zadruge i pojedince. 
​

KRITERIJI ZA PREPOZNAVANJE DRUŠTVENIH PODUZEĆA U REPUBLICI HRVATSKOJ

​Prema Strategiji razvoja društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2015. do 2020. godine definirali su sljedeći kriterij prepoznavanja društvenih poduzeća:

1. društveni poduzetnik ostvaruje ravnotežu društvenih, okolišnih i ekonomskih ciljeva poslovanja
2. društveni poduzetnik obavlja djelatnost proizvodnje i prometa roba, pružanja usluga ili obavlja umjetničku djelatnost kojom se ostvaruje prihod na tržištu te koja ima povoljan utjecaj na okoliš, doprinosi unapređuju razvoja lokalne zajednice i društva u cjelini
3. društveni poduzetnik stvara novu vrijednost i osigurava financijsku održivost na način da u trogodišnjem razdoblju poslovanja najmanje 25% godišnjeg prihoda planira ostvariti ili ostvaruje obavljanjem svoje poduzetničke djelatnosti
4. društveni poduzetnik najmanje 75% godišnje dobiti, odnosno višak prihoda ostvaren obavljanjem svoje djelatnosti ulaže u ostvarivanje i razvoj ciljeva poslovanja, odnosno djelovanja
5. društvenog poduzetnika odlikuje dobrovoljno i otvoreno članstvo te autonomija poslovanja, odnosno djelovanja
6. Republika Hrvatska, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili tijelo javne vlasti ne može biti isključivi osnivač društvenog poduzetnika
7. društveno poduzetnika odlikuju demokratski način odlučivanja (uključenost dionika u transparentno i odgovorno upravljanje), odnosno odlučivanje nije isključivo vezano uz vlasničke udjele ili članske uloge već obuhvaća ključne dionike: radnike, članove, korisnike ili potrošače te suradniče organizacije
8. društveni poduzetnik prati i vrednuje svoje društvene, ekonomske i okolišne učinke i utjecaj te rezultate vrednovanja koristi u planiranju svog daljnjeg poslovanja i vodi računa o njihovom poboljšanju
9. društveni poduzetnik u slučaju kad prestaje obavljati djelatnost, svojim općim aktima ima definiranu obvezu svoju preostalu imovinu, nakon pokrića obveza prema vjerovnicima i pokrića gubitka iz prethodnog razdoblja, prenijeti u vlasništvo drugog društvenog poduzetnika s istim ili sličnim ciljevima poslovanja, ili u vlasništvo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koja će upotrijebiti za razvoj društvenog poduzetništva.

​Prema istoj Strategiji organizacija koja ispunjava navede kriterije iste dokazuje aktima osnivanja i poslovanja prilikom podnošenja zahtjeva za upis u Evidenciju društvenih poduzetnika.
Strategijom je definira uspostava Evidencije društvenih poduzetnika kako bi isti ostvarili prava prilikom prijave na poticaje i posebne natječaje.
Međutim, strategije nisu zakoni i nedostatak zakonodavnog okvira sputava daljnji rast i razvoj društvenih poduzeća u Hrvatskoj. Prema istraživanju, veći dio ispitanih organizacija posluju kao udruge ili društva s ograničenom odgovornošću.
​

HRVATSKI KONTEKST DRUŠTVENOG PODUZETNIŠTVA

​Društveno poduzetništvo može značajno doprinijeti i drugim ciljevima Strategije, kako onim širim društvenim (razvoj kulture, obrazovanja, zdravstva) tako i okolišnim. Pri provedbi svih mjera i aktivnosti vodit će se računa o promicanju jednakih mogućnosti i socijalne uključenosti, osobito ranjivih i marginaliziranih skupina, uključujući promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca te zabrani diskriminacije po bilo kojoj osnovi.
Osim Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva (2012. – 2016.) u kojoj je predviđena mjera za osnaživanje uloga organizacija civilnog društva za socijalne inovacije i društveno poduzetništvo, Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj (2014. do 2020.) navodi poticanje društvenog poduzetništva kao stratešku aktivnost u području zapošljavanja. ​ Društveno poduzetništvo može značajno doprinijeti i drugim ciljevima Strategije, kako onim širim društvenim (razvoj kulture, obrazovanja, zdravstva) tako i okolišnim. Pri provedbi svih mjera i aktivnosti vodit će se računa o promicanju jednakih mogućnosti i socijalne uključenosti, osobito ranjivih i marginaliziranih skupina, uključujući promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca te zabrani diskriminacije po bilo kojoj osnovi.
Osim Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva (2012. – 2016.) u kojoj je predviđena mjera za osnaživanje uloga organizacija civilnog društva za socijalne inovacije i društveno poduzetništvo, Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj (2014. do 2020.) navodi poticanje društvenog poduzetništva kao stratešku aktivnost u području zapošljavanja.
No hrvatsko zakonodavstvo općenito gledajući ne prepoznaje društveno poduzetništvo kao specifičan pojam. Ipak, zakonski okvir ne sprječava razvoj i poslovanje društvenih poduzetnika. Zakoni koji imaju posebnu važnost za sektor su Zakon o zadrugama (NN 34/11, 125/13, 76/14), Zakon o udrugama (NN 74/14), Zakon o zakladama i fundacijama (NN 36/95, 64/01), Zakon o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08), Zakon o trgovačkim društvima (NN 152/11, 111/12), Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 143/02, 33/05, 157/13), Zakon o javnoj nabavi (NN 90/11, 83/13, 143/13), Zakon o poticaju razvoja malog gospodarstva (NN 29/02, 63/07, 53/12, 56/13) i Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 33/13, 148/13, 92/14).
 
Kad govorimo o društvenom poduzetništvu u praksi temeljem provedenog istraživanja na sveukupno osam organizacija s područja Republike Hrvatske možemo uvidjeti prednosti i nedostatke:
No hrvatsko zakonodavstvo općenito gledajući ne prepoznaje društveno poduzetništvo kao specifičan pojam. Ipak, zakonski okvir ne sprječava razvoj i poslovanje društvenih poduzetnika. Zakoni koji imaju posebnu važnost za sektor su Zakon o zadrugama (NN 34/11, 125/13, 76/14), Zakon o udrugama (NN 74/14), Zakon o zakladama i fundacijama (NN 36/95, 64/01), Zakon o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08), Zakon o trgovačkim društvima (NN 152/11, 111/12), Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 143/02, 33/05, 157/13), Zakon o javnoj nabavi (NN 90/11, 83/13, 143/13), Zakon o poticaju razvoja malog gospodarstva (NN 29/02, 63/07, 53/12, 56/13) i Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 33/13, 148/13, 92/14).
 
Kad govorimo o društvenom poduzetništvu u praksi temeljem provedenog istraživanja na sveukupno osam organizacija s područja Republike Hrvatske možemo uvidjeti prednosti i nedostatke:

     PREDNOSTI

• ​društveni rad, poticanje pozitivne društvene promjene
• motiviranje i promoviranje društvenih poduzeća samim radom
• poticanje osviještenosti o socijalnom isključivanju marginaliziranih skupina s tržišta rada
• veće zadovoljstvo rada

​

     NEDOSTACI 

• nedostatak zakonodavnog okvira
• nedostatak državnih poticaja ili olakšica
• nedostatak prepoznavanja društvenog poduzeća kao posebnog pravnog oblika
• nedostatak strategija i smjera razvoja društvenog poduzeća
• prepoznavanje društvenih poduzeća usko je povezano uz osobe povezane s organizacijama nedostatak opće svijesti građana o društvenom poduzetništvu

---

„Sadržaj Internetske stranice isključiva je odgovornost Općine Ližnjan-Lisignano.“  

---